Zahvaljujući razvoju digitalnih alata, autoritarizam više nije ograničen samo na režime poznate po represiji, jer prakse koje ograničavaju slobodu, kao što su cenzura, nadzor, dezinformacije i pritisci na civilno društvo kroz internet su sve prisutnije i u demokratskim državama, upozorili su stručnjaci na Forumu o upravljanju internetom održanom u Norveškoj.
Piše: Enes Hodžić
“Širom svijeta vidimo i demokratske i autoritarne režime sa alarmirajućim rastom usvajanja praksi koje uskraćuju online slobode. To uključuje i zakone koji utišavaju kritične glasove, ali i politički motivisan nadzor i koordinirane online operacije za širenje mržnje ili prekidanje slobodnog dijaloga u društvu”, naglasila je Marivi Marin Vasquez, borac za ljudska prava iz Venecuele.
Prema njenom mišljenju aktivisti, novinari i istraživači danas rade u okruženju u kojem je teško održati se ukoliko ste kritičari vlasti, bez obzira o kojoj zemlji je riječ. Pokazuju to primjeri iz gotovo svih svjetskih zemalja, gdje su prava i slobode ljudi ograničeni upotrebom digitalnih tehnologija.
Abdullah Ahmadi, također borac za ljudska prava, naglašava kako su u njegovoj domovini Afganistanu od dolaska talibanskog režima na vlast nametnuta i formalna i neformalna ograničenja medijima. Ta cenzura, dodao je, ogleda se u zavaranju TV i radio stanica, blokiranju nezavisnih medija i praćenju aktivnosti na društvenim mrežama, a posebno kada je riječ o novinarkama.
“Žene, novinarke ne suočavaju se samo sa cenzurom, nego i sa uznemiravanjem u online prostoru, ali zabranama da rade u inozemstvu”, kazao je Ahmadi.
Građani Afganistana na različite načine, kroz korištenje VPN sistema, enkripcijskih aplikacija i medija u dijaspori bore se protiv ovakve represije, ali Ahmadi navodi kako je iz prakse vidljivo da i takvi alati imaju ograničenja. Zbog toga smatra da bi rješenja bilo u kreiranju univerzalne konvencije o digitalnim pravima, koji bi u online prostoru zaštitili pravo na izražavanje, privatnost i pristup informacijama.
Aktivistkinja za digitalna prava iz Venecuele, Valentina Aguana, opisala je novu fazu internet blokada, u kojima vlasti blokiraju platforme, poput TikToka, Reddita i X-a, ali i specijalizovane javne servise koji omogućavaju komuniciranje korisnika sa internetom.
“Dokumentovali smo da je najmanje 61 stranica nezavisnih medija u Venecueli trenutno blokirano. Cenzor postaju sve više sofistikovani sa blokadama, ali i nepromišljeniji u pogledu
onoga što žele blokirati”, dodala je Aguana.
U Africi se ista vrsta represije manifestira kroz nadzor, a Lillian Nalwoga iz Ugande objasnila je kako vlade koriste prisluškivanje, špijuniranje i softver poput Pegasusa.
“Tokom 2023. godine zemlje poput Nigerije, Gane, Maroka, Malavija i Zambije zajedno su potrošile milijardu američkih dolara kako bi nabavile alate za digitalni nadzor”, navela je ona.
Kada je riječ o takvim alatima poseban problem predstavlja nadzor nad njihovim korištenjem, što omogućava vlastima da neograničeno koriste ovakve resurse.
Novinarka iz Ekvadora, Martha Roldós, ukazala je i na to da vlasti donose potpuno nove zakone koji legaliziraju nekontrolisani digitalni nadzor.
“Sa novim zakonom ne postoji nikakav registar obavještajnih operacija za arhiv, informacije o njima će biti uništene. A gotovo uvijek, najviše novinari, ali i aktivisti bili su napadani ovim instrumentima, a prikupljene informacije korištene su za političku diskreditaciju”, kazala je Roldos.
Poseban segment problema, navodi Estefania Da Silva iz Venecuele, jeste i širenje manipulativnih informacija.
“U našem slučaju, članovi vlade širili su manipulisane informacije i kampanje blaćenja svojih politički protivnika, aktivirajući ne samo mreže botova, nego i mreže koordinisanih korisnika, stvarnih ljudi kao što smo vi i ja”, dodala je Da Silva, navodeći da slični obrasci postoje i u drugim zemljama, poput Kube i Nikaragve, gdje režimi pomažu jedni drugima za širenje takvih narativa i stvaranje lažne slike o sveprisutnoj podršci.
Naglašavajući sve ranije pomenute probleme, Iria Puyosa iz Atlantskog vijeća naglasila je da je opstanak civilnog društva direktno vezan za budućnost upravljanja u koje će biti uključeni svi učesnici u nekom procesu, posebno društvenim procesima.
“A održivost ovog modela, u kome svi učestvuju u upravljanju internetom, direktno je povezana sa održivošću civilnog društva i organizacija koje rade na ovim temama”, dodala je Puyosa.