Dezinformacije su postale jedna od najvećih prijetnji demokratiji, jer dijele zajednice i urušavaju povjerenje, a stručnjaci za borbu protiv njih ukazali su kako su najučinkovitija odbrana saradnja, inovacije i osnaživanje zajednica za provjeru činjenica.
Piše: Enes Hodžić
Članovi organizacija za borbu protiv dezinformacija iz Norveške i Filipina na 20. izdanju Foruma o upravljanju internetom predstavili su konkretne načine za suprotstavljanje lažnim narativima, kroz saradnju medijske industrije, napredne alate za verifikaciju i mreže građana posvećenih istini.
Olav Østrem, urednik vijesti u Faktisku, norveškoj organizaciji za provjeru činjenica, objasnio je da je organizacija osnovana 2017. godine, zbog “tornada dezinformacija”.
“Bilo je to nakon početka prve ruske agresije na Ukrajinu, prvih Trumpovih izbora. Postojala je velika potreba da se pronađen način kako se suprotstaviti svim tim dezinformacijama koje su se širile na internetu”, naveo je Østrem.
Umjesto da se bore odvojeno, najveće norveške medijske kuće udružile su resurse u zajednički fact-checking centar. Iako imaju 15 zaposlenih, Østrem naglašava da su mali centar i da im je saradnja sa prijateljima ključ za otporniju borbu za istinu.
Ovaj norveški model se proširio u regionalne i međunarodne saveze, što omogućava brže reakcije na globalne kampanje dezinformacija. Morten Langfeldt Dahlback, šef tehnologije u Faktisku, istakao je da se borba premjestila s teksta na manipulirane vizuale.
“Vremena su se prilično značajno promijenila od 2017. godine, a sposobnost zlonamjernih aktera da kreiraju dezinformacije postala je mnogo tehnološki sofisticiranija”, dodao je.
Koristeći alate vještačke inteligencije za prepoznavanje objekata Faktisk je razotkrio brojne tvrdnje u vezi sa dezinformacijama u norvekom društvom, a nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. povećali su se ulozi.
Silje Forsund, šefica verifikacije, opisala je kako su se norveški mediji udružili u zajednički desk za provjeru činjenica, kako bi razdvojili činjenice od fabrikovanih informacija. Njen tim je razotkrio inscenirani video koji je kružio ruskim Telegram kanalima, a na kojem je navodno prikazan norveki vojnik ubijen u Ukrajini.
“Analizirajući ga kadar po kadar, mogli smo mapirati i vidjeti kako sunce i sjene otkrivaju nedosljednosti i montažne rezove… Bilo je jasno da se radi o propagandi i dezinformaciji,” pojasnila je Forsund.
Osim razotkrivanja laži, novi alati pružaju i dokaze o skrivenim realnostima. Satelitski snimci korišteni su za dokumentovanje logora za pritvor izvan Mariupolja i za praćenje masovnih grobnica u Siriji – pokazujući kako fact-checkeri mogu doprinositi i odgovornosti, a ne samo novinarstvu.
Carla Su iz filipinske organizacije za provjeru činjenica Rappler istaknula je kako dezinformacije ne utječu samo na mišljenje u različitim društvima, nego imaju i finansijske posljedice.
“Izvještaji pokazuju da nas dezinformacije zapravo globalno koštaju 78 milijardi dolara svake godine, zbog manipulacija na tržištu, rizika po reputaciju, cyber kriminala i svega što dezinformacije dotiču. One su osmišljene da dijele zajednice, iskrivljuju stvarnost i na kraju unište povjerenje”, dodala je Su.
Njena organizacija bavi se mapiranjem tokova dezinformacija, kroz svoju forenzičku kompaniju NERV, čime pokušavaju pokazati da su dezinformacije, iako izgledaju da se ponavljaju nasumično, zapravo orkestrirane. Takve provjere rade kroz cijelu mrežu kontakata i saradnika, koji mapiraju dezinformacije.
“Ako se laži šire na određeni način, onda se možemo boriti protiv toga tako što znamo gdje počinju, kako naše publike, naše zajednice na to reaguju i u kojim formatima će to zapravo razumjeti”, pojašnjava Su.
Iako je borba protiv dezinformacija jedan od imperativa digitalnog doba, govornici naglašavaju kako postoje i stanovita ograničenja, poput pohranjivanja ličnih informacija, koje često moraju procesuirati, ali činjenica da se dezinformacije sve češće šire u privatnim grupama.
Diskusija je pokazala da ne postoji jedan alat koji može zaustaviti dezinformacije. Umjesto toga, najbolje prakse uključuju: udruživanje resursa među konkurentskim medijima, izgradnju koalicija fact-checkera i civilnog društva, korištenje napredne, ali odgovorne tehnologije, te fokusiranje na zajednice koje su najranjivije na manipulaciju.