Sudovi širom svijeta ulaze u eru u kojoj dokazi, ročišta i zapisi postoje gotovo u potpunosti online, ali pravni sistemi teško prate stvarnost cyber sigurnosti i vještačke inteligencije. Sudije, akademici i borci za ljudska prava na 20. Forumu o upravljanju internetom otkrili su kako pravda može funkcionisati u digitalnom ekosistemu, ali uz adekvatan nadzor.
Piše: Enes Hodžić
Dr. Naza Nicholas Kirama iz Internet društva Tanzanije kazao je kako su danas digitalni dokazi, poput mobilnih podataka, e-mailova, meta podataka, snimaka s nadzornih kamera ili sadržaja koje generira vještačka inteligencija, neizostavni dio pravosuđa širom svijeta. Zbog toga je ključno ovaj sistem držati “u korak” sa vremenom i razvojem tehnologije, što je teško jer već sistem kasni za onim što je stvoreno u ovom svijetu.
“Mi radimo neumorno od 2022. da uvedemo pravosuđe, posebno sudije, u prostor upravljanja internetom. Cilj je da razbijemo zatvorenost pravosudnog sistema, da ga povežemo i stvorimo platformu za dijalog i razmjenu informacija”, kazao je Kirama.
U tom svijetu potcjenjivanje digitalnih dokaza jedan je od ključnih problema, navodi Eliamani Isaya Laltaka, sudija Visokog suda Tanzanije. On navodi da sudovi, kada je riječ o dokazima, uvijek razmatraju njihovu relevantnost, autentičnost, integritet sistema koji ih prikuplja, lanac nadzora i na kraju zakonske zahtjeve, te da je i za digitalne dokaze potrebno napraviti iste, univerzalne kriterijume provjere. Posebno je to važno za kriminalne aktivnosti koje se, zahvaljujući internetu, događaju u različitim zemljama, a međusobno su povezane.
“Ako jedan dokaz prođe taj proces, onda nećemo imati problem da razmišljamo iz čije je on jurisdikcije”, naglasio je Laitaka.
Profesor Peter Swire sa Instituta za tehnologiju Georgia naveo je kao poseban problem upotrebu vještačke inteligencije u procesima koji se vode pred pravosuđem. Naveo je primjere advokata koji su koristili vještačku inteligenciju u pripremi pojedinih predmeta, te dobijali reference na slučajeve iz prošlosti koje nisu bile tačne. Zbog toga smatra da bi dvostruka autentifikacija i korištenje digitalnih potpisa, koji bi registrirali bilo kakve izmjene u dokumentima, pa i one koje napravi vještačka inteligencija.
“Kada primite set dokumenata morate provjeriti, na nekom uzorku, da li on sadrži ikakve lažne tvrdnje”, poručio je Swire sudijama, navodeći kako su ovo realne opasnosti koje digitalno doba nosi sa sobom, kada je riječ o pravosuđu, a o kojima se malo razmišlja.
Brazilska istraživačica Jaquelin Pegato iznijela je zabrinutosti oko reagiranja sudova u slučajevima kada se koriste nove, u zakonima neprepoznate tehnologije. Navela je primjer korištenja špijunskih softvera, koji bez znanja korisnika tajno izvlače podatke iz ličnih uređaja ili mreža, kao u slučajevima koji su registrirani u njenoj domovini gdje su obavještajni zvaničnici koristili ove programe za praćenje aktivista, ali i sudija Vrhovnog suda.
“Kada se takav nadzor dešava izvan transparentnih pravnih okvira, tada su sudovi potisnuti u stranu i nisu sposobni da garantuju osnovna prava koja su dužni da štite”, pojasnila je Pegato, navodeći da zbog toga potrebno pravnu legislativu uskladiti sa novim izazovima.
Kao poseban problem govornici su izdvojili i činjenicu da često nepostoji dovoljno adekvatna saradnja velikih tehnoloških kompanija i digitalnih platformi sa pravosudnim institucijama. Marin Ashraf iz organizacije IT4Change u Indiji navela je kako u praksi njene zemlje postoje brojni slučajevi rodno zasnovanog nasilja koje nije moglo biti sankcionisano upravo zbog digitalnih dokaza koji nisu adekvatno prikupljeni ili za koje sud zahtijeva kriterije kao da je riječ o fizičkim dokazima.
“U našem istraživačkom radu otkrili smo da u mnogim slučajevima sudovi imaju tendenciju da odbace digitalne dokaze samo zbog nedostatka certifikata o autentičnosti koje treba da pruže digitalne platforme”, dodala je Ashraf.
Poseban dio razgovora posvećen je i digitalnoj otpornosti samih pravosudnih sistema, te je naglašeno da upravo ovi sistemi moraju biti zaštićeni od bilo kakvih digitalnih prijetnji.
“Vidjeli smo da su sudski sistemi pogođeni ransomware napadima”, kazao je Swire, govoreći o tome kako pravosudne institucije moraju imati tehničke resurse da se odbrane od cyber napada i prijetnji.
Zaključeno je kako u skorijoj budućnosti mora doći do stvaranja posebnih programa obuke u kojima će sudije i pravni stručnjaci dobiti nova znanja o cyber sigurnosti, digitalnoj forenzici i posebno zaštiti podataka.
“Razviti tehničke i pravne standarde za digitalni lanac nadzora, opremiti sudove protokolima cyber sigurnosti i planovima za vanredne situacije i promovisati dijalog među sudovima, tehnološkim društvom, civilnim sektorom i donosiocima politika”, naglasila je Pegato kao ključne korake za razvoj pravosuđa u digitalnoj eri.
Sudija Laltaka, kao predstavnik pravosudne zajednice, naglasio je da obuka mora biti posebno posvećena onim sudovima koji još uvijek nisu dotaknuti digitalnim tehnologijama, jer su upravo u takvim sudovima pitanja o digitalnim dokazima najteža pitanja.
“Možemo općenito smanjiti jaz tako što ćemo pozvati sudije na neke od ovih foruma. Mi
određujemo programe za izgradnju kapaciteta i mnogi od nas će prisustvovati. Nećemo ostati u sudovima samo da čekamo da nekoga pogrešno osudimo jer ne znamo zakon ili samo malo nauke”, zaključio je Laltaka.