Digitalna sigurnost žena u zemljama u rezvoju ne odnosi se samo na privatnost, nego i na sam opstanak, jer online uzmeniravanje, ucjene i govor mržnje mogu prerasti u smrtonosne posljedice, posebno u tradicionalnim zajednicama.
Piše: Enes Hodžić
Safaa Sarayrah, trenerica za digitalnu sigurnost iz Jordana naglasila je kako iskustva koja nosi iz zemalja Bliskog Istoka gdje godinama traju brojni ratovi i konflikti, zbog čega su žene i djevojčice izložene online nasilju, ucjenama i govoru mržnje, naglasivši kako su u ovim zemljama problemi znatno veći nego u drugim dijelovima svijeta.
“Naprimjer, ako neko uzme privatne fotografije ili videa neke žene, objavljivanje takvog nečega što je privatno to može dovesti do ubijanja te žene. Znači to je postala stvar životne ugroženosti, u ovim zemljama, za razliku od ostatka svijeta”, kazala je Sarayrah.
Govoreći o razmjerama problema u zemljama u razvoju navela je alarmantne podatke, kao što je studija organizacije UN Women, koja je pokazala da se u regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike 60 posto žena suočava sa online nasiljem. Taj procenat u nekim zemljama je veći od prosjeka pa tako, recimo, u Libanu 80 posto žena postaju žrtve online nasilja, uznemiravanja i ucjena.
Podučavanje žena u takvim regijama o tome kako da se zaštite na internetu predstavlja poseban izazov i zbog jezički barijera, ali i stalnih migracija koje se dešavaju usljed ratova. Recimo za žene iz Sudana, koje je Sarayrah podučavala, problem je razumjeti i najjednostavnije alate za korištenje interneta, jer je većina izvora na engleskom ili drugim jezicima.
“One, naprimjer, ne znaju kako prijaviti uznemiravanje na nekoj platformi, ne mogu naći uputstva. Većina žena sa kojima sam vodila treninga, recimo ne znaju aktivirati dvostruku zaštitu. A to su sve osnovne stvari, kao što je postavljanje dobrog passworda na vašem profilu”, naglasila je Sarayrah, govoreći o tome kako se jezičke barijere odražavaju na praktične slučajeve.
Zbog toga, dodala je, žene ostaju nezaštićene.
“One će samo kliknuti na bilo šta, bez da znaju ko je pošiljalac, koji stranice su sigurne za posjećivanje, zbog čega se suočavaju sa mnogo izazova, kao što su phishing kampanje ili hakiranje njihovih profila”, pojasnila je.
Upozorila je da situaciju dodatno otežava nedostatak saradnje između vlada, tehnoloških kompanija i nevladinih organizacija, zbog čega smatra da je stvaranje neke vrste podrške posvećene ženama u zemljama u razvoju ključ za rješavanje ovakvih problema. Posebno je to važno, dodala je Sarayrah, kako bi se razumjele i različite primjene tehnologija u zemljama sa različitim kulturama i tradicijama.
Na osnovu iskustva, ova trenerica za digitalnu sigurnost kao rješenja predložila je aktivnije uključivanje vlasti, koje bi morale donijeti posebne zakone kako bi ženama pomogle da bolje razumiju svoja prava, ali i načine kako da riješe probleme na koje naiđu. Također, velike tehnološke kompanije morale bi se “približiti” ženama iz zemalja u razvoju, posebno kroz nevladine organizacije koje imaju mnogo neposredniji pristup ženama iz takvih zemalja.
“Nažalost, mnogo žena danas je bez podrške za digitalnu sigurnost i one same moraju da traže rješenja. To je jako teško zbog svih problema, u kojima im niko ne pomaže. Zbog čega moramo vidjeti aktivnije uključivanje svih aktera, zaključila je Sarayrah.